Povodom nadolazeće HR Days konferencije, koja će se 22. i 23. rujna upriličiti u prekrasnom Rovinju, donosimo razgovor s dvoje istaknutih HR profesionalaca čija predavanja će obilježiti ovogodišnje druženje regionalne HR zajednice.
Virginia Colurcio trenutačno je potpredsjednica za ljude i kulturu EMEA u Prologisu. Diplomirala je pravo na Sveučilištu u Napulju (Italija), na integriranim studijima na sveučilištima Cambridge (UK) Gent (Belgija) i Groningen (Nizozemska). Prije Prologisa radila je za Netflix kao direktorica ljudskih potencijala EMEA-e, gdje je bila prva Europljanka koja je postavila strategiju HR-a za regiju i izgradila HR tim.
Karijeru je počela kao predavačica na Sveučilištu u Groningenu (Nizozemska), a na konferenciji će održati predavanje na temu ‘New world of (HR) work’.
Karijeru ste gradili u raznovrsnim industrijama i okolnostima. Što je po vašem sudu imalo najveći utjecaj na vaš profesionalni rast i razvoj?
Baveći se razvojem ideja koje doprinose održivosti poslovanja, karijeru sam provela okružena ljudima. Kroz rad u različitim branšama i sektorima – u financijama, tehnologiji, potrošačkoj industriji, a sada i u sektoru logističkih nekretnina – naučila sam mnogo o značaju autentičnosti u radu.
Istovremeno sam imala divnu priliku doživjeti različite korporativne kulture, u različitim razdobljima, iz vrlo različitih perspektiva. To mi je omogućilo isprobavanje drugačijih načina rada i određivanje popisa prenosivih kulturnih vrijednosti koje tvrtkama jamče održivost, odnosno ‘život’.
Na svojim predavanjima i u javnim nastupima često govorite o novom svijetu (HR) rada, što je ujedno i naslov vašeg predavanja na ovogodišnjoj konferenciji. Kako biste opisali taj ‘vrli novi svijet’?
Ljudi i kultura mijenjaju se brzinom svjetlosti. Potrebna je hrabrost kako bi se stvari radile na drugačiji način. Imam problema s upotrebom nekih tradicionalnijih alata i koncepata upravljanja ljudima, primjerice s anketama o angažmanu i motivaciji zaposlenika odnosno mjerenjem KPI-eva. Oni su, doista, dio stare mantre ‘ako ne možeš mjeriti, ne možeš upravljati’, koja je potpuno neprilagođena današnjim generacijama. Riječ je o metodama koje se, u biti, temelje na nepovjerenju i, što je još gore, vođama koji nemaju dovoljno povjerenja u vlastitu procjenu napreduje li tvrtka. Zbog toga stvaraju ‘čudovišne’ procese namijenjene praćenju rada zaposlenika i gube velike količine vremena na nepotrebne stvari. Na kraju dobijete zaposlenike koji imaju osjećaj da im se ne vjeruje.
Kako bih to izbjegla, tradicionalna propisana ponašanja, zahtjeve i politike tvrtke nastojim zamijeniti individualnom odgovornošću pojedinaca i zajedničkim stvaranjem na svim razinama organizacije.
Ovogodišnja HR Days konferencija fokusira se na vodstvo i utjecaj koji pravi lideri imaju na organizacije. Koliko su zapravo važni autentični, istinski lideri?
Zaista osjećam da je osnaživanje zaposlenika prilika koju poduzeća ne smiju propustiti kako bi uvela stvarnu razliku. Istodobno su dužna osigurati sve potrebne preduvjete kako bi njihovi zaposlenici preuzeli dodatnu odgovornost. Idemo naprijed kolektivnim pružanjem individualnih rješenja koja će odgovarati potrebama ljudi umjesto određivanjem jedne ‘politike’ koja odgovara svima.
Otvorena i transparentna komunikacija na svim razinama, kao i slobodna razmjena ideja i vizija, neophodni su za stvaranje poveznice između osobnih i profesionalnih ciljeva. Potrebna je hrabrost kako bismo eksperimentirali te razbijali i ponovno sastavljali stvari.
Kako prepoznati potencijalne lidere?
Adrian Furnham svojim će predavanjem „Kako prepoznati potencijalne lidere“ sudionike konferencije upoznati s metodama otkrivanjasposobnosti, motivacije i osobina zaposlenika koje su povezane s radnim uspjehom i izvrsnošću vođenja.
Taj profesor psihologije, autor i motivacijski govornik za sebe voli reći kako je ‘dobro prilagođeni radoholičar’.
Koje bi bile neke od osobina koje dijele pripadnici te kategorije?
U pravilu iz kreveta ustajem prije 5 sati. Nakon petnaestominutnog tuširanja sjedam za svoj stol i radim sve do 9, a zatim odlazim u ured. Riječ je o svakodnevnoj rutini, i vikendima odnosno praznicima, a cilj mi je svakog dana natipkati minimalno tisuću riječi. Trenutačno radim na svojoj 96. knjizi. Uz plivanje i hodanje, nemam drugih hobija osim svog posla. No osjećam da je posao zabavniji i od same zabave. Stoga to nije posao ako toliko uživate u njemu.
Velik dio vaše profesionalne karijere posvetili ste proučavanju poslovnih lidera i njihovih kvaliteta. Po čemu se današnji vođe razlikuju od onih od prije deset, dvadeset ili pedeset godina? Koje su odlike zadržali, a koje odbacili jer su ih ocijenili neprikladnima?
Lideri se danas mnogo izloženiji ‘svjetlima reflektora’ nego prije. Više ne mogu sakriti svoju nesposobnost kao što su to mogli nekoć. Također, napokon smo osvijestili kako “stariji bijeli muškarci” nisu nužno uvijek najbolji lideri. Otkrili smo koliko su žene dobri vođe, kao i da je za uspjeh važniji talent nego društvena pozadina.
Od današnjih lidera zahtijevamo integritet, kompetencije i inspiraciju. Nakon što novi lider dođe na vlast ili u tvrtku, odmah krećemo postavljati pitanja poput: “Vjerujem li mu/joj? Je li sposoban/a obavljati ovaj posao? Može li inspirirati sve dionike”. Također, postali smo vrlo osjetljivi na tamnu stranu vodstva. Izbjegavamo lidere koji su narcisoidni, antisocijalni i makijavelisti.
Kako zamišljate budućnost HR -a u godinama koje dolaze i koji savjet biste dali stručnjacima za ljudske resurse kada je u pitanju zapošljavanje budućih lidera?
Osobe koje rade u ljudskim potencijalima uvijek će tražiti isto: sposobnost, emocionalnu stabilnost, savjesnost, integritet, do dogodit će se mnogo promjena u načinu odabira ljudi, primjenjivat će se online metode.
