Motivacijski govornik, glazbenik te stručnjak za radnu snagu i zadržavanje zaposlenika Clint Pulver održao je jedno od najupečatljivijih predavanja na netom završenoj HR Days konferenciji.
„Idućih pedeset godina neće biti važno koji auto vozite, u kakvoj kući živite, koliko novca imate u banci ili kakvu odjeću nosite. No svijet može biti barem malo bolji odigrate li važnu ulogu u životu djeteta.” (nepoznat autor)
Unatoč tome što nam je prošlogodišnje, prvo virtualno izdanje HR Days konferencije potvrdilo kako su zanimljiva i inspirativna predavanja uz koja vrijeme ‘leti’ moguća čak i onda kad se odvijaju u online okruženju a predavače i publiku dijeli nepregledan niz kilometara, online predavanje Clinta Pulvera mnoge je ostavilo bez teksta i sa širokim, ‘od uha do uha’ osmijehom na licu.
Biti ‘najbolji za svijet’
Istog trena kad se na ogromnom ekranu konferencijske dvorane hotela Lone u Rovinju pojavio lik ovog motivacijskog govornika i profesionalnog bubnjara (i dobitnika nagrade Emmy!) bilo je jasno kako nas očekuje nešto drugačije i posebno. Taj dojam je dodatno dobio na snazi kada smo iza njegovih leđa ugledali osvijetljen, kao namješten za nastup – set bubnjeva… Sjajno!
Prije nego li se primio palica, vješto demonstrirajući zašto je tijekom karijere davao ritam Carrie Underwood, Timu McGrawu i Blue Man Group, Clint je s publikom podijelio priču koja je odredila njegov životni i karijerni put.
Kao dijete je, tvrdi, bio iznimno nemiran, neprestano je rukama lupkao po klupama i školskom priboru što ga je kod većine nastavnika dovodilo u nezgodne situacije. Kod većine, osim kod gospodina Jensena.
„Jednog dana, nakon što sam ponovno počeo lamatati rukama po stolu, pozvao me sa strane na razgovor. Mislio sam da sam se ponovno našao u problemu. Odnosno, vjerovao sam kako sam upravo ja problem“, priča Clint. Međutim, umjesto još jedne u nizu prijekora na kakve je dotad već navikao, gospodin Jensen mu je u ruke dao set palica za bubnjeve uz riječi kako „on nije problem, nego je, jednostavno, bubnjar“. To se pokazalo ključnim trenutkom u Clintovom životu i događajem koji mu je pomogao shvatiti kako su osobe koje stvaraju takve posebne ‘trenutke’ one koje čine razlike u svijetu.
„Ista stvar vrijedi za lidere“, smatra Clint. „Menadžeri i šefovi koji su uspješni u stvaranju takvih posebnih trenutaka za svoje djelatnike su oni koji čine stvarnu razliku u svijetu. Ujedno su to ljudi koji iskreno vole svoj posao, ali i sebe, odnosno verziju sebe, dok se nalaze u radnoj okolini“, tvrdi.
Iako će mnogim ‘poslovnjacima’ to zvučati čudno, nekima i blasfemično, kako bi uspješno upravljali ljudima i stvorili okruženje u kojem će njihovi zaposlenici htjeti raditi, od današnjih lidera se traži promjena mindseta i prihvaćanje stava prema kojem „nije poanta biti najbolji na svijetu ili poslu, nego najbolji za svijet“.
Povezanost stvara lojalnost
Zaključak je to do kojeg je došao igrajući ulogu ‘milenijalca na tajnom zadatku’. Naime, tijekom rada na knjizi ‘I love it here’ ušuljao se u niz kompanija kako bi kroz razgovore sa zaposlenicima došao do iskrenih odgovora o tome kako je raditi u tim tvrtkama.
„Zahvaljujući tome što su me doživjeli kao potencijalnog kolegu, a ne kao osobu koja ih je došla intervjuirati, bili su veoma otvoreni prema meni. Nakon svega, došao sam do neoborivog zaključka – ljudi koji ne vole svoj posao šefove smatraju menadžerima, a oni koji uživaju u onome što rade nadređene osobe smatraju mentorima“, ističe i navodi poražavajući podatak kako čak 60 posto odlazaka iz firme ishodište ima u negativnom odnosu sa šefom.
Također, status mentora je nešto što se nikome ne može dodijeliti, već se on mora zaslužiti.
„To postižemo stvarnom povezanošću s našim zaposlenicima i vraćanjem ljudskosti u radne okoline. Također, svi mentori dijele određene odlike. To su samopouzdanje, kredibilitet, iskrenost, briga za zaposlenike i konzistentnost. Brinite svaki dan, bez iznimke“, poručuje.
Prema Clintu, u našim radnim okolinama egzistira 4 tipa menadžera.
„Prvi je tzv. ‘udaljeni menadžer’ koji se, ako već ne doslovno onda barem duhom, nalazi na ‘izlaznim vratima’ tvrtke, nezainteresiran je i nesposoban pobuditi veću angažiranost radnika. Drugi tip menadžera koji možemo susresti je ‘frend’. Riječ je o osobama koje sa svima žele njegovati dobre odnose, nikome se ne zamjeraju i zato ne uspijevaju voditi teške razgovore sa zaposlenicima i dijeliti kritike onda kada je to potrebno. Treći tip menadžera predstavlja suštu suprotnost ‘frendu’ i nazvao sam ga ‘kontroler’. Kao što mu samo ime kaže, to je osoba koja mora sve konce držati u vlastitim rukama i koja ne bježi od sukoba. Kratkoročno takav pristup donosi rezultate, ali je neodrživ na duge staze. Posljednji tip menadžera je ‘mentor’ i u tu kategoriju ulaze samo rijetki. Menadžeri mentori slušaju svoje zaposlenike i zauzimaju se za njih, prenose svoje znanje i spremni su pomoći, ali ne zaziru od konstruktivnih komentara“, pojašnjava.
Kad je riječ o zadržavanju radnika i privlačenju nekih novih, kvalitetnih kandidata koji će oplemeniti naše poslovanje, Clint vjeruje kako je osnovni preduvjet za to „vraćanje ljudskosti u radne okoline“ i kako je iznimno važno kako smo su se tvrtke ponašale tijekom pandemije.
„Zaposlenici su imali sasvim dovoljno vremena razmisliti o tome kako su se poslodavci odnosili prema njima za vrijeme krize i kako su se zbog toga osjećali. Oni jako dobro pamte jeste li prepoznali njihov kvalitetan i predan rad u teškim trenucima, davali im podršku, omogućili fleksibilnost u radu i slično“, upozorava i naglašava kako „bez stvarne povezanosti ne možemo stvoriti stvarnu lojalnost“.
U zaključku, svim HR-ovcima u publici je savjetovao da prvom prilikom svojim zaposlenicima postave tri ključna pitanja:
Što mogu učiniti kako bih te zadržao?
Što stoji na putu tvog uspjeha na poslu?
Što mogu učiniti kako bih te doveo do uspjeha?
Time je Clint dovršio svoje predavanje, u ruke je još jednom uzeo svoje palice, a riječi su ustupile svoje mjesto glazbi i ‘glasu bubnjeva’.
